Hotel u oblacima 1914.
Auteurs
En savoir plus sur le livre
Kraj je srpnja 1914. U hotelu ni na nebu ni na zemlji sastaju se diplomati, političari, okrunjene glave, pjesnici, vizionari i špijuni na posljednjem razgovoru o tome može li se izbjeći Veliki rat.Što je Willy rekao Nickyju, Aleister Gustavu, a Gustav Stefanu doznajte u romanu Hotel u oblacima 1914. Milane Vuković Runjić.“Za priču se uskoro čulo u novinama, pisalo se o Grand ho- telu u Algemainer Zeitungu, u Neue Freie Presse, u Timesu, u Figarou . . . usporedno s najčudnijim pripovijestima o mu- mijama i njihovim vječnim ljubavima i sličnim egzotičnim crticama. Počelo se naveliko govoriti o hotelu za mrtve, kao i za one koji su dovoljno maštoviti, hrabri i upućeni da znaju naći najdivnije mjesto na tromeđi Carstva, mjesto na kojem će se ukrcati u žičaru ili u čudnovatu kočiju za Majestic. Što je više škripao i bučio, što se više zahuktavao rat, to se više očajnika pitalo gdje je taj hotel i postoji li uopće, ali njega se ne može otkriti u strahu, zloj slutnji ili boli, nego će ga naći samo onaj tko u savršenoj dokolici, s perom u šeširu, u društvu jedne ili više srna, jedne ili više dama, gleda iz Češ- ke u Njemačku, iz Njemačke u Rusiju, stojeći na posebno lijepoj mahovinastoj stijeni, dok se u daljini glasa borbeni Siegfried.”
Achat du livre
Hotel u oblacima 1914., Milana Vuković Runjić
- Langue
- Année de publication
- 2014
- Reliure
- (souple)
Modes de paiement
Personne n'a encore évalué .
- Titre
- Hotel u oblacima 1914.
- Auteurs
- Milana Vuković Runjić
- Éditeur
- Vuković & Runjić
- Publié
- 2014
- Format
- souple
- Pages
- 187
- ISBN10
- 9532861157
- ISBN13
- 9789532861150
- Séries
- Mots clés
- Hôtels
- Description
- Kraj je srpnja 1914. U hotelu ni na nebu ni na zemlji sastaju se diplomati, političari, okrunjene glave, pjesnici, vizionari i špijuni na posljednjem razgovoru o tome može li se izbjeći Veliki rat.Što je Willy rekao Nickyju, Aleister Gustavu, a Gustav Stefanu doznajte u romanu Hotel u oblacima 1914. Milane Vuković Runjić.“Za priču se uskoro čulo u novinama, pisalo se o Grand ho- telu u Algemainer Zeitungu, u Neue Freie Presse, u Timesu, u Figarou . . . usporedno s najčudnijim pripovijestima o mu- mijama i njihovim vječnim ljubavima i sličnim egzotičnim crticama. Počelo se naveliko govoriti o hotelu za mrtve, kao i za one koji su dovoljno maštoviti, hrabri i upućeni da znaju naći najdivnije mjesto na tromeđi Carstva, mjesto na kojem će se ukrcati u žičaru ili u čudnovatu kočiju za Majestic. Što je više škripao i bučio, što se više zahuktavao rat, to se više očajnika pitalo gdje je taj hotel i postoji li uopće, ali njega se ne može otkriti u strahu, zloj slutnji ili boli, nego će ga naći samo onaj tko u savršenoj dokolici, s perom u šeširu, u društvu jedne ili više srna, jedne ili više dama, gleda iz Češ- ke u Njemačku, iz Njemačke u Rusiju, stojeći na posebno lijepoj mahovinastoj stijeni, dok se u daljini glasa borbeni Siegfried.”