Moja koža je tanja
Auteurs
Paramètres
- 82pages
- 3 heures de lecture
En savoir plus sur le livre
Nakon dvaju romana – nagrađivanog “Crnog kaputa” (2015.) i “Žene moga muža” (2017.) – Tanja Belobrajdić u ovaj je tanki kožni uvez sabrala svoju prvu pjesničku zbirku. Podijeljene na podnaslove ROM – Read-only Memory, Introspekcija, Nigdjezemlje, Zlatoprsti i Ničija ratnica, ovi su intimistički poetski zapisi mogli biti raspoređeni ovako i onako, a da se obrisi lirskoga, ili melodramskog, subjekta zadrže u svakom detalju.Ne nužno nježni, ne uvijek samilosni, stihovi ipak svjedoče o ženskoj prirodi, o naravi “ženskog pisma” (fraza na koju zakolutaju očima svi osim muškaraca); ispod gotovo prozirne epiderme krije se intimni svijet, pomalo “nejasan u duši”, kako bi rekao Arsen Dedić. A pomalo nam pjesme svjedoče i o poroku za koji jedan drugi autor tvrdi da je tipično ženski: ponavljati iste pogrješke.Naravno, tu je i bol kao redovita kazna za melodramske pokušaje da moći sudbine pretpostavimo našu, navodno slobodnu, volju.Iz pogovora Ratka Cvetnića
Achat du livre
Moja koža je tanja, Tanja Belobrajdić
- Langue
- Année de publication
- 2019
- Reliure
- (rigide)
Modes de paiement
Personne n'a encore évalué .
- Titre
- Moja koža je tanja
- Langue
- Croate
- Auteurs
- Tanja Belobrajdić
- Éditeur
- Despot Infinitus
- Publié
- 2019
- Format
- rigide
- Pages
- 82
- ISBN10
- 9538218647
- ISBN13
- 9789538218644
- Séries
- Mots clés
- Description
- Nakon dvaju romana – nagrađivanog “Crnog kaputa” (2015.) i “Žene moga muža” (2017.) – Tanja Belobrajdić u ovaj je tanki kožni uvez sabrala svoju prvu pjesničku zbirku. Podijeljene na podnaslove ROM – Read-only Memory, Introspekcija, Nigdjezemlje, Zlatoprsti i Ničija ratnica, ovi su intimistički poetski zapisi mogli biti raspoređeni ovako i onako, a da se obrisi lirskoga, ili melodramskog, subjekta zadrže u svakom detalju.Ne nužno nježni, ne uvijek samilosni, stihovi ipak svjedoče o ženskoj prirodi, o naravi “ženskog pisma” (fraza na koju zakolutaju očima svi osim muškaraca); ispod gotovo prozirne epiderme krije se intimni svijet, pomalo “nejasan u duši”, kako bi rekao Arsen Dedić. A pomalo nam pjesme svjedoče i o poroku za koji jedan drugi autor tvrdi da je tipično ženski: ponavljati iste pogrješke.Naravno, tu je i bol kao redovita kazna za melodramske pokušaje da moći sudbine pretpostavimo našu, navodno slobodnu, volju.Iz pogovora Ratka Cvetnića