Paramètres
- 291pages
- 11 heures de lecture
En savoir plus sur le livre
U maju 1453. godine, Turci su zauzeli Konstantinopol. Evropa je više od jednog veka bila svesna turske opasnosti i znala je da je glavni grad nekada moćnog Vizantijskog Carstva - koje je sada gotovo u potpunosti bilo svedeno na glavni grad - u velikoj opasnosti. Ipak, vest o turskoj pobedi iznenadila je Zapad, koji je do tada pružao samo neznatnu pomoć Bizantiji. Grci su pali u ropstvo na vekove, dok su Turci stekli novu prestonicu i učvrstili svoju vlast. Umetnici i naučnici koji su pobegli iz Bizanta doprineli su procvatu evropske renesanse. Očajnička borba Bizanta može delovati iznenađujuće zapadnom čitaocu, ali ne i mađarskom. Sve mađarske veze u knjizi – kao što je to uobičajeno kod Runcimana – su tačne i istinite. Ko pročita priču o padu Bizanta, bolje razume zašto su se tri godine kasnije u Evropi toliko radovali pobedi kod Nandorfehervara, koja je, iako privremeno, zaustavila tursku ekspanziju.
Achat du livre
1453: Пад Цариграда. 1453: Pad Carigrada, Stephen Runciman
- Langue
- Année de publication
- 2008
- product-detail.submit-box.info.binding
- (souple)
Modes de paiement
Il manque plus que ton avis ici.
- Titre
- 1453: Пад Цариграда. 1453: Pad Carigrada
- Langue
- Serbe
- Auteurs
- Stephen Runciman
- Éditeur
- Algoritam
- Publié
- 2008
- Format
- souple
- Pages
- 291
- ISBN10
- 8676620733
- ISBN13
- 9788676620739
- Séries
- Mots clés
- Nonfiction, Thème historique, Histoire, Esotérisme & Religion, Thèmes religieux, Religion, Histoire militaire, Moyen Âge, Islam
- Évaluation
- 4 sur 5
- Description
- U maju 1453. godine, Turci su zauzeli Konstantinopol. Evropa je više od jednog veka bila svesna turske opasnosti i znala je da je glavni grad nekada moćnog Vizantijskog Carstva - koje je sada gotovo u potpunosti bilo svedeno na glavni grad - u velikoj opasnosti. Ipak, vest o turskoj pobedi iznenadila je Zapad, koji je do tada pružao samo neznatnu pomoć Bizantiji. Grci su pali u ropstvo na vekove, dok su Turci stekli novu prestonicu i učvrstili svoju vlast. Umetnici i naučnici koji su pobegli iz Bizanta doprineli su procvatu evropske renesanse. Očajnička borba Bizanta može delovati iznenađujuće zapadnom čitaocu, ali ne i mađarskom. Sve mađarske veze u knjizi – kao što je to uobičajeno kod Runcimana – su tačne i istinite. Ko pročita priču o padu Bizanta, bolje razume zašto su se tri godine kasnije u Evropi toliko radovali pobedi kod Nandorfehervara, koja je, iako privremeno, zaustavila tursku ekspanziju.


